Prisutnost malokluzija u modernom društvu

Istraživanja na lubanjama otkrivaju kako se u posljednjih 1000 godina izrazito povećala zastupljenost malokluzija u vidu nedostatka prostora za pravilan smještaj svih zubi koji rezultira pojavom nepravilne pozicije zuba. Uzrokom se smatra moderan način ishrane, gdje jednostavno nema potrebe za tolikom aktivnošću žvačnog aparata pa dolazi do njegove redukcije, smanjenja čeljusti te nedostatka prostora za zube. Interesantna je činjenica da je u primitivnim društvima, primjerice u Aboridžina, pojava nepravilno postavljenih zubi gotovo nepostojeća.

Takav tip malokluzije, stručno zvan zbijenost, je najčešći razlog zbog kojega se pacijent javlja ortodontu. Na pitanje ortodonta, „što vas najviše smeta kod vaših zubi“, najčešći odgovor je vezan uz nepravilnosti u frontalnoj, vidljivoj regiji. Možemo reći kako je estetika najveća motivacija pacijenata za ulazak u ortodontsku terapiju, iako isti mogu imati i veće ortodontske probleme u vidu lošeg zagriza.

Problemi sa postavom zubi i zagriza

Problemi sa postavom zubi i zagriza mogu negativno utjecati na pojedinca. Probleme možemo klasificirati u probleme oralnog zdravlja i oralnih funkcija te psihosocijalne probleme. Potvrđena je povezanost utjecaja malokluzija na funkcije žvakanja i govora te je logično očekivati poboljšanje tih funkcija nakon završetka ortodontske terapije, naravno, ukoliko je određena nepravilnost označena kao uzrok tih problema. Bolji postav zubi također može olakšati njihovo čišćenje.

Brojna istraživanja su ukazala na psihosocijalni efekt malokluzija, odnosno da osobe s krivim zubima mogu imati psihološke poteškoće kao i one pri društvenim interakcijama uslijed nezadovoljstva izgledom svojih zubi. Također je potvrđeno da ortodontska terapija rezultira porastom samopouzdanja te pozitivnim psihosocijalnim utjecajem.

Stabilnost ortodontske terapije

Je li konačan rezultat ortodontske terapije dugotrajan ili će se zubi ponovo „iskriviti“? Odgovor na ovo pitanje ovisi o mnogo čimbenika kao što su dob pacijenta, početna nepravilnost te najviše pridržavanje uputa nakon završetka ortodontske terapije. Naime, nakon aktivnog dijela ortodontske terapije pri kojemu se zubi dovode u idealnu poziciju i korigira zagriz slijedi period retencije. Retencija je razdoblje u kojem se posebnim napravama osigurava stabilnost postignutog rezultata, ali i omogućava veća „sloboda“ zubima da samostalno primaju žvačna opterećenja te se postepeno prilagođavaju na „život bez aparatića“. Taj period je od iznimne važnosti za dugoročan uspjeh ortodontske terapije te je bitno da se pacijenti pridržavaju dobivenih uputa. Trajanje retencijskog razdoblja ovisi o dobi pacijenta i trajanju aktivne ortodontske terapije. Uglavnom traje onoliko koliko je trajala i aktivna terapija, a u mlađih pacijenata sa skeletnim nepravilnostima poželjno je da traje do završetka rasta.

Naprave koje koristimo u retenciji su mobilne i fiksne. Mobilne su u većini slučajeva essix retaineri, izrađeni od 1mm debele termoplastične folije. Fiksni retaineri su u obliku upletene čelične žice koja se lijepi na unutarnje (jezične) plohe prednjih zubi. Nošenje naprava reduciramo s vremenom, tako da se netom nakon završetka nose samo jedanput tjedno, dok se u prvih mjesec dana nose po danu i po noći svakodnevno.

Nakon što procijenimo da je rezultat stabilan, prestaje retencijsko razdoblje te tada proglašavamo dugoročno stabilan rezultat, na naše i pacijentovo zadovoljstvo. U našoj poliklinici osiguravamo sve preduvjete da bi uz vašu suradnju lijepi osmijeh trajao cijeloga života.

Impaktirani zubi

Iako većina zubi nikne do kraja i dosegne kontakt sa zubima suprotne čeljusti, iz različitih razloga, neki zubi ne uspiju niknuti te ostaju u kosti. Takvi zubi mogu se izvaditi, no onda je često potrebno napraviti nadomjestak tog zuba u vidu implantata ili mosta. Alternativa je izvlačiti ih pomoću aparatića te „dovući“ na njihovo predviđeno mjesto. Prednost je kompletiranje zubnog luka najboljim rješenjem – vlastitim zubom.

U terapiji sudjeluju oralni kirurg, koji zahvatom u lokalnoj anesteziji prikazuje impaktirani zub te ortodonta koji nastavlja terapiju i uz pomoć fiksne naprave smješta zub na njegovo mjesto u zubnom luku.