Prvi ortodontski pregled

● Prvi susret pacijenta i ortodonta ključ je uspješne terapije. Naime, ortodontska terapija specifična je jer traje duže vrijeme i prijeko je potrebno uzajamno povjerenje i partnerski odnos pacijenta i ortodonta kako bi se ostvario uspjeh.

● Jedan od važnih momenata prvog pregleda je da pacijent sasluša problematiku svoje situacije zagriza i položaja zubi koju primjećuje ortodont, ali i da ortodont prepozna motive uslijed kojih se pacijent javlja u ordinaciju. Drugim riječima, bitno je shvatiti koji je glavni razlog pacijentova nezadovoljstva jer terapija osim što mora biti provedena prema pravilima struke, mora rezultirati i ishodom kojim će pacijent biti zadovoljan.

● Na prvom pregledu pacijentu će biti objašnjena priroda problema te neka potencijalna rješenja. Ukoliko je pacijent odlučan da se krene s ortodontskom terapijom, uzimaju se potrebni dijagnostički materijali poput otisaka i fotografija, što se može obaviti i pri idućem posjetu. O definitivnom planu terapije odlučuje se tek nakon detaljne analize dijagnostičkog materijala, koji uključuje mjerenja na gipsanim modelima (dobivenih na osnovu uzetih otisaka), analizu fotografija pacijenta te rendgenskih snimaka.

Što je ortodoncija?

Ortodoncija je grana dentalne medicine koja se bavi usklađivanjem pozicije zubi, zagriza, postizanjem optimalnog i uravnoteženog izgleda lica te dizajnom i konstrukcijom naprava potrebnih za terapiju.

Ortodoncija je najstarija specijalistička grana stomatologije, formirana je krajem 19. stoljeća te usavršavana kroz različite tehnike i ideje više od stoljeća.

Korekcija položaja zubi i usklađivanje zagriza provodi se ortodontskim napravama, popularno zvanima „aparatići“ za zube. Svaka naprava ima određene mogućnosti i ograničenja, ne postoji univerzalni aparatić koji će riješiti svaki oblik lošeg zagriza (malokluzije) ili loše pozicije (malpozicije) zubi. Ova dva pojma su izrazito zavisni jedan o drugom jer bez dobro poslaganih zubi nema ni zadovoljavajućeg zagriza.

Zanimljivo je da je ortodoncija grana u kojoj je presudno iskustvo i znanje ortodonta, jer bez obzira na razvoj tehnološki naprednijih aparatića, dobar ortodont će ostvariti vrhunske rezultate bez obzira na napravu koju koristi u terapiji. Unatoč čestom uvjerenju pacijenata, fiksni aparatići nisu uvijek bolji od mobilnih. Izbor naprave može se razmotriti s pacijentom ili roditeljem, no konačni odabir mora biti od strane ortodonta.

Ortodontska terapija u djece i adolescenata

Uz izniman porast odraslih pacijenata koji traže ortodontsku terapiju, i dalje su naši najčešći pacijenti djeca i adolescenti. Taj fenomen nije bezrazložan niti je vezan uz mit da se „djeci brže ispravljaju zubi nego starijima“.

Glavni razlog je prisutnost pubertetskog ubrzanja rasta te potencijalna adaptabilnost nekih koštanih struktura. Navedene fiziološke pojave ortodont koristi u terapiji kako bi, najčešće mobilnim aparatićima za zube, korigirao kompleksnije dento-skeletne probleme koje bi bilo gotovo nemoguće ispraviti u odrasloj dobi. Korekcijom nepravilnih odnosa čeljusti u ranoj dobi ortodont smanjuje potrebu pacijenta za kasnijim kirurškim zahvatima u svrhu ispravljanja spomenutih problema.

Dolazak na prvi pregled ortodontu trebao bi biti u dobi od 6 godina, s iznimkom ako se radi o većim skeletnim anomalijama. U većini slučajeva tada se neće krenuti s ortodontskom terapijom, no dat će se procjena razvoja potencijalnih problema te u nekim slučajevima krenuti s određenim oblikom terapije. Određivanje početka terapije je kompleksno i ovisi o nizu čimbenika, a ponajviše o tipu problema kod pacijenta. Razumljivo je da roditelji često znaju biti nestrpljivi oko početka terapije, no za ulazak u ortodontsku terapiju postoji pravo vrijeme o kojemu odlučuje ortodont.

Ortodontska terapija odraslih pacijenata

Posljednjih desetljeća potražnja za ortodontskom terapijom od strane odraslih pacijenata (>18 godina) višestruko se povećala.

Više se ne smatra socijalno neprihvatljivim imati aparatić za zube u bilo kojoj dobi. Često je pitanje postoji li gornja dobna granica za aparatić. Gornja granica ne postoji, jedini preduvjet za početak pomicanja zubi jesu zdravi i sanirani zubi te usna šupljina.

Znanost pokazuje da nema značajne razlike u brzini pomicanja zubi kao odgovora na ortodontsku silu između mlađih i starijih pacijenata. Dakle, jasno je da nema nikakve kontraindikacije za ortodontsku terapiju jednoga zdravog 70-godišnjaka ili 70-godišnjakinje. S druge strane, češće kod odraslih pacijenata susrećemo probleme gubitka zubi i pojavu bolesti parodonta (potpornog aparata koji „drži“ zub u kosti). U takvim slučajevima potreban je interdisciplinarni pristup, odnosno sudjelovanje nekoliko stručnjaka iz različitih domena stomatologije kako bi zajedno s ortodontom ostvarili potpunu rehabilitaciju žvačnog sustava na zadovoljstvo pacijenta.

Terapija prozirnim alignerima

Terapiju prozirnim udlagama (eng. aligner) populariziralo je četvero entuzijasta krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, počevši u garaži proizvoditi folije u obliku udlaga za zube u svrhu ispravljanja istih. Udlage su izrađivali 3D printanjem ili stereolitografijom. Otada je osnovan veliki broj tvrtki koje se uspješno bave istom tehnologijom.

Danas možemo reći kako su prozirni aligneri (to align (eng.) – poravnati, ispraviti) nezaobilazan dio moderne ortodoncije. Iako još uvijek nemaju iste mogućnosti kao i klasični ortodontski aparati, mogu se koristiti za ispravljanje blagih i srednje teških nepravilnosti.

Prednosti alignera su: nevidljivost u ustima, lako održavanje higijene i mogućnost njihova uklanjanja u društveno osjetljivim situacijama. Nedostaci su neprimjenjivost u kompleksnim dentoskeletnim problemima i potreba za gotovo cjelodnevnim nošenjem.
Terapija se provodi nizom prozirnih udlaga koje pacijent nosi minimalno 20-22 h dnevno te ih skida pri jelu i pranju zubi.

Naša poliklinika nudi vam terapiju prozirnim alignerima, no tek nakon pregleda kojim se mora utvrditi jeste li kandidat za takav oblik terapije. Odluka najviše ovisi o vrsti problema koji imate.